Promocija eko-kaosa

Razvoj civilizacije vodio nas je prema sve složenijim i humanijim oblicima udruživanja: od rodovske zajednice preko robovlasničkog i feudalnog sustava, do raznih oblika demokratskog uređenja. Osnova civilizacijskog dometa demokracije je da lokalne zajednice, šire društvene zajednice i države ili državni savezi svoje poslove uređuju putem predstavnika svih svojih odraslih pripadnika, predstavnika izabranih na slobodnim izborima. Tako izabrani predstavnici zaduženi su i da organiziraju društvo za obranu i očuvanje zajednice od vanjskih prijetnji.


Umjesto toga, možemo se i vratiti kaosu u kojem “prirodno pravo”, nasilje i zakon jačega određuju premoć na terenu. Dugoročno gledano, time izazivamo stanje kakvo je u današnjim političkim odnosima najpogodnije moćnima, jer oni određuju mjesto i vrijeme nasilne intervencije sukladne svojim interesima.

Ekološka pitanja nisu izuzeta iz trenda poticanja kaosa u društvu. Ovi prikazi s društvene mreže “Facebook” pokazuju da postoje i organizirane aktivističke grupe koje prodaju osjećaj pravednosti pred nasrtajima izvana, a naplaćuju regrutiranjem za nasilno djelovanje na terenu.

Analiza takvih grupa obično pokaže da samo mali dio grupe predstavlja jezgru svjesno instaliranu za provokacije i izazivanje kaosa, dok većina želi mirnim putem ostvariti neki humani cilj, ali to trenutno nije u stanju postići normalnim demokratskim putem. Koliko god bile načelno nepoželjne, nasilne aktivnosti grupe, mora se priznati, ponekad donose i pozitivne rezultate, zbog kojih destruktivni “investitori” i slični društveni elementi odustanu od svoje prljave rabote. S obzirom da nasilno djelovanje nije način uspostave organizirane, legalne i dugoročno uspješne obrane od nasrtaja izvana, rješenja problema vrijede dok lokalnoj zajednici “na vrata” ne pokuca netko moćniji i organiziraniji od prije otjeranog “osvajača”.

U praksi, kaotični se događaji ponekad organiziraju da bi prednost stekao idući osvajač premoćne snage, protiv kojeg se zbog informativne i političke pripreme, nitko neće usuditi podići glas.

Istovremeno, nasilni “aktivisti” oslobađaju od odgovornosti vlastite demokratske strukture kojima bi trebali upravljati na način da štite njihove interese.

Zato je naš zadatak stvaranje sustava zaštite čovjekovog okoliša, a ne kaotična terenska manifestacija sile. Ako prihvatimo silu, prihvatili smo i pretpostavku da nismo dovoljno pametni da se organiziramo, da nismo sposobni izabrati svoje demokratske predstavnike, pa se zato moramo tući. Takvu logiku nikada ne smijemo prihvatiti.