Analiza ekoloških sadržaja u štampi

Autor: Tvrtko Maras

Većim fokusiranjem javnosti na ekološke teme, postaju sve važnija pitanja medijskog diskursa kojim se ekologija obrađuje. Da li su medijske objave u većoj mjeri aktivističke ili obrazovne, posvećene stjecanju znanja? Je li fokus više na strateškim spoznajama ili se nude upute za svakodnevna ekološka rješenja u osobnom i obiteljskom životu? Koliko se često ekologija, u odnosu na druge teme, uopće spominje? Da li je sam termin upotrebljavan kao “privjesak” uz druge teme, ili se obrađuje u ozbiljnim i sadržajem bogatim tekstovima?

Ulazni sadržaji poslužili su i za doradu i preciznije definiranje problema, jer nije unaprijed bilo jasno kakav se problem na temelju dobivenih sadržaja uopće može obraditi.

Sadržaji su prikupljeni press clipping metodom iz zagrebačke agencije “Press Clipping”. Uzorak članaka formiran je po kriteriju da se uključuju svi članci izdanja iz travnja 2019, s bilo kakvim spominjanjem ekologije: od članaka kojima je ekologija tema, do članaka u kojima je ekologija spomenuta usput, npr. uz titulu nečijeg sveučilišnog zvanja.

U obradu su uključeni samo tiskani mediji bez internetskih sadržaja, i to dnevnici (s ukupnim brojem članaka / zaista posvećenih ekologiji) “Novi list” (69/28), “Glas Slavonije” (64/20), “Večernji list” (59/13), “Glas Istre” (58/11), “Slobodna Dalmacija” (49/17), “Jutarnji list” (31/8), “Poslovni dnevnik” (21/7) i “24 sata” (10/1), te tjednik “Novosti” (6/1).

Od svih članaka svih travanjskih izdanja ukupno je obrađeno devet ekoloških kriza ili nastalih šteta. Dosta članaka povezano je kroz medije zbog istih vlasnika i izdavača – naročito ako se radi o vijestima sponzoriranim od velikih kompanija, koje se praktički u istom obliku nalaze u nekoliko medija i na nekoliko pozicija u istom mediju.

Ukupni zaključak analize je da se ekologija prvenstveno spominje kao dekor uz političke (izbore i rad političkih organa), komercijalne (reklame i promocije), i vijesti o eventima (izložbama, tribinama, festivalima). Pozitivna je pojava intenzivnog promoviranja lokalniih ekoloških inicijativa (eko-tržnice u Osijeku, akcija čišćenja). Na žalost, u velikoj većini članaka ekologija se propagira kao neupitna vrijednost i dobre želje, bez referenci na relevantne znanstvene činjenice.

Analizom sadržaja možemo zaključiti da su buduće emotivne i intenzivne medijske kampanje, povezane sa sustavnim izbjegavanjem relevantnih znanstvenih činjenica u najčitanijim medijima, opasna kombinacija za pokretanje pobune protiv demokratskih institucija sistema, posebno u slučaju kada građani nemaju naviku, znanja i vještine potrebne da institucije oforme tako da adekvatno zastupaju najšire društvene interese u području ekologije i očuvanja okoliša.