Ispitivanje stavova srednjoškolaca i odraslih osoba o klimatskim promjenama

Autor: Matija Subašić Maras




Kako je tema klimatskih promjena iznimno aktualna, a pokrenut je niz inicijativa vezanih za promjenu ponašanja građana, činilo nam se zanimljivo ispitati stavove srednjoškolaca i uzorka odrasle populacije o klimatskim promjenama i utjecaju koje ponašanje pojedinca može imati na njih. Uz to, smatrali smo zanimljiv napraviti i usporedbu rezultata ovog ispitivanja i rezultata prikupljenih 2012. godine.

Stavovi su ispitivani primjenom ljestvice stavova koja je korišten u ispitivanju 2012. godine i koja se sastoji od 20 čestica Likertova tipa. Uzorak đaka čini 176 polaznika srednjih škola u Varaždinu i Rijeci, a uzorak odraslih osoba 132 ispitanika iz različitih sredina, koji su bili voljni ispuniti upitnik. Uzorci su prigodni, a jedine demografske varijable koje su prikupljane su dob i spol ispitanika.

Analiza podataka pokazala je da ne većini čestica ne postoji značajna razlika između odgovora mlađih i starijih ispitanika, te da postoje određeni trendovi u odgovorima u odnosu na ispitivanje iz 2012. godine. U našem istraživanju ispitanici pokazuju da klimatske promjene doživljavaju kao ozbiljan problem i prijetnju budućim generacijama i životu na planetu, ali istodobno iskazuju manju spremnost na promjenu vlastitog ponašanja kako bi smanjili klimatske promjene. Postoji razlika u trendu odgovora između naših ispitanika i ispitanika iz 2012. godine – naši ispitanici pokazuju manju spremnost na promjenu vlastitog stila života i također pokazuju veću skepsu prema spremnosti drugih da promijene svoje ponašanje. Moguće je pretpostaviti da naši ispitanici, zbog percipirane nespremnosti većine ljudi  da mijenjaju svoj način života, ne žele promijeniti svoj. Moguće je naravno, i da zbog vlastite nespremnosti za promjenu i smanjenje komfora, te motive pripisuju drugima. Ovo bi mogla potkrijepiti činjenica da na čestici koja ispituje važnost očuvanja klime kao osobnog zadatka imaju niže odgovore u odnosu na procijenjenu važnost problema.

Što se tiče razlika između srednjoškolaca i odraslih, srednjoškolci se više od odraslih slažu sa tvrdnjama da ono što čine kao pojedinci neće baš pomoći u smanjenju klimatskih promjena te da općenito ne možemo učiniti mnogo da usporimo klimatske promjene. Konačno, značajna razlika postoji i na čestici koja kaže da škole svojim učenicima i studentima ne daju dovoljno znanja o klimatskim promjenama, sa tvrdnjom se više slažu odrasli ispitanici.

Zaključno, imajući u vidu inicijative koje zahtijevaju promjenu vlastitog ponašanja, kao što su sortiranje otpada, nekorištenje plastičnih vrećica, manje putovanja i sl., izazov je kako pokrenuti promjene s obzirom na sve manje izraženu spremnost ispitanika za promjenom te uvjerenje da su inicijative potencijalno nerelevantne za očuvanje klime.

Reference:

Hadžiselomović, Dževdet: Klima se mijenja, a mi…: prilozi psihologiji klimatskih promjena, Društvo psihologa Istre, 2015.