Sukobi i laži oko klimatskih promjena

Za početak prenosim sjećanje dr. Ivana Güttlera, našeg sugovornika u dužem intervjuu objavljenom na ovim stranicama, o nestručnom skepticizmu u pogledu klimatskih promjena. Kampanja negiranja pouzdano zabilježenih promjena temperature zemljine površine i atmosfere ima svoje glasne zagovornike, čija se agitacija neko vrijeme koncentrirala na razlike procjena i stvarnih podataka o zatopljenju. Doktor Güttler je na svom twitter account-u naglasio da su takva odstupanja očekivana statistička anomalija, i istaknuo graf s podacima koji se 2019. “vraćaju” u okvire procjena (slika dolje)

Posjetite twitter account dr. Ivana Güttlera na linku:
https://twitter.com/IvanGuettler



Povjerenje u ovakve znanstvene činjenice kvare izvori od kojih bismo očekivali da prenose znanstveno ispravne i provjerene podatke bez propagandnih spletki ili direktnih laži. Na žalost, to nije uvijek slučaj.

Poznati dokumentarist i prirodoslovac David Attenborough značajno je utjecao na moju i mlađe generacije. U dokumentarcu pripremljenom za Netflix, u srcedrapateljnom snimku morževa koji se bacaju sa stijena, pripisao je događaje klimatskim promjenama. Njegova ekipa lije suze i tužno komentira jednu sasvim drugačiju realnost.

Morževi se uobičajeno kreću prema vodi u svojim sezonskim migracijama a neki se bacaju u vlastitu propast dok žure pobjeći predatorima poput polarnih medvjeda, dovoljno pametnih da plijen natjeraju u stampedo.

Neki su “oštrooki” promatrači uočili i utjecaj položaja snimatelja i filmske ekipe, opravdano pretpostavljajući da je baš njihova pozicija bila razlog zbog kojeg morževi nisu mogli normalnim putem do mora. Ekipa filmaša se poslužila i falsifikatima u montaži, tvrdeći da je scena snimljena blizu velike kolonije od 100.000 morževa, prikazane u istom dokumentarcu. U stvari, dvije su lokacije bile udaljene 400 kilometara.

Attenborough, taj ponizni sugovornik nobelovca Obame, još jednog velikog čuvara klime, u intervjuu vođenom u vrijeme kad je američki imperijalizam razarao Libiju, Siriju i Afganistan pokušavajući baciti u plamen kompletniju kolekciju arapskih zemalja, prema wikipediji je nositelj četiri visoka britanska odlikovanja (slobodni prijevod naziva): “Reda za zasluge”, “Reda časti”, “Kraljevskog vikotrijanskog reda” i “Najodličnijeg reda Britanskog imperija” (!).

No Attenborough nije prvi koji je pokušao falsificiranje podataka provesti srcedrapateljnim scenama s morževima. Grupa “Klimatski napredak” je trzala o tužne žice još 2014., interpretirajući znakove zdravlja populacije kao posljedicu klimatskih promjena.

U drugom svirepom pokušaju zataškavanja istine o polarnim medvjedima, znanstvenica koja je pokušala obavijestiti javnost o točnim podacima brojnosti polarnih medvjeda ušutkana je i progonjena od vlastite institucije. Za to vrijeme, National Geographic nije iznosio istinu, da su klimatske promjene pozitivno utjecale na brojnost populacije, nego je prikazujući tužne slike izgladnjelih i olinjalih medvjeda njihovo stanje pripisivao klimatskim promjenama. U stvarnosti, populacija se dobro oporavlja, o čemu izvještava i lokalno inuitsko stanovništvo.

Evo što su o tome pisale neke “ugledne” medijske kuće.
ABC: “Polarni medvjedi osjećaju vrućinu klimatskih promjena”.
Reuters: “Polarni medvjedi bi mogli nestati do 2050.: izvještaj”.
The New York Times: “Čini se da će zatopljenje zbrisati većinu polarnih medvjeda”.
CBS News: “Znanstvenici: većina polarnih medvjeda umire do 2050.”.
National Geographic: “Većina polarnih medvjeda, kažu studije, nestaje do 2050.”.

U te sam tragične vijesti, s tugom razmišljajući o nestanku ovakve veličanstvene vrste zbog našeg utjecaja na planet, dugo vjerovao i sam. Srećom, vijesti nisu bile točne. Odgovornost za lažno uzbunjivanje vjerojatno neće snositi nitko.

Iznijeti podaci jasno upućuju psihologe da moraju javnosti pomoći razlučiti maligne propagandne obrasce i lažne vijesti od točnih podataka i pravih znanstvenih nalaza, koji govore da se klima mijenja, da postaje toplija, i da je tome uzrok ljudski utjecaj. Pri tome je uloga psihologa posebno važna, jer naša struka ima brojne alate za prepoznavanje motiva, karakternih osobina, društvenih uloga i izloženosti socijalnim pritiscima. Te alate možemo i moramo koristiti za pomaganje javnosti da prepozna vjerodostojnost izvora vijesti i prave namjere tih izvora, naročito interpretirajući motive kao ekstrinzične (u tom slučaju s prepoznavanjem koristi za izvor vijesti) ili intrinzične (kada je potrebno poznavati širi civilizacijski kontekst izvora). Za takav doprinos psihologa potrebna je i dugotrajna priprema kroz suradnju i komunikaciju s drugim strukama, s upravo ovako navedenim ciljevima i rezultatima suradnje.

Izvori:

https://twitter.com/IvanGuettler

https://www.rt.com/op-ed/472795-walrus-suicide-climate-change-lies/

https://www.rt.com/op-ed/473160-scientist-fired-polar-bears-starving-not-climate-change/